opet u drugu ruku
gotovo dodirujem sve koji su se ikada narodili
ikada
ljude
ljud kao jednina riječi
nekako više godi mojemu sencibilitetu i mojemu osječaju za filin sam
volim nebitnosti
rečemo, rečem riječ jednu ti rijekneš drugu
bubneš riječ glasom govornika
i onda ostaneš tako
stajati
kao da se ništa nije dogodilo još
neko
vrijeme
pozorno me pratiš
ideš glavom
uzduž
i poprijeko
hodaš
kroza zid
čudno
užasno čudno
plink
