ljudi

ljudi su užasno čudni a i nisu
opet u drugu ruku
gotovo dodirujem sve koji su se ikada narodili
ikada
ljude
ljud kao jednina riječi
nekako više godi mojemu sencibilitetu i mojemu osječaju za filin sam
volim nebitnosti
rečemo, rečem riječ jednu ti rijekneš drugu
bubneš riječ glasom govornika
i onda ostaneš tako
stajati
kao da se ništa nije dogodilo još
neko
vrijeme
pozorno me pratiš
ideš glavom
uzduž
i poprijeko
hodaš
kroza zid
čudno
užasno čudno




plink

potrijeba i ostale nosti

od radostnosti do žalobnosti

od okretnosti do plodonosti,

skrivenosti

od pohlepnosti, zbunjenosti

ljubeznosti, rugobnosti

oh krieposti

od golosti

do kosti

jesti

jesti

jesti

golubovi

čvorak
češljugar
čuk
sjenice
omaškom
ili griješkom
danas sam pojela
malo gline

povijest znamenitoga nout-buka

 

narodil se je još o'daavno davno prije još tisučuosamstoseamdesetidruge
u prvom je izdanju bil u crnoj boji, danas neznanoj suvremenom imaocu.
sa vremenom je proizvoditelj dodao
najprije zlatovez, a potom srebrena stakalca i stranice.
a navodno se tekar kasnije netko dosjetio
da zlačahno i srebro jednostavno ne, ne. ne preljubljuju se
međusobno
pa su ukinuli zlato i uveli liturgiju tako da je
ustvari odonda ostala danas toliko prepoznatljiva
zaimača srijede
nije sasma poznato što je to točno nagnalo znamenita proizvoditelja da čitavu frontalku preslike obojadiše u prepoznatljivu
blijedo lilak
boju
ali govore da je njegova kčer ,
navodno nerođena, priča se
imala sličnu boju kože
neki tvrde da je ova boja, boja očiju njegove ljubavnice ( kasnije i supruge )
i da boja koju je posadila jest boja kojom je prvi puta
nasadila svoje, inače tamno smeđe oči
u njegovo krilo
da. povijestne su činjenice nepouzdane i naoko, ali samo na prvi pogled,
diskrepantne
jer danas nam je dobro poznato i uostalom, to je znanstveno dokazao
i jedan nobelovac:
dobitnik za polje
da je ova boja
samo izmišljaj jedne prethodne

(#"$%&*?=)

soul food

soul food

 

"nikada ne jedem hranu bez duše!"

istaknuo je izvjesnik, marin rendič, u nedeljnom jutarnjem.
i osta živ, zdrav i duševan pa odleprša na vazdalahkim nožicama u kulinarsku povijest.

hrana bez duše?

nije mi sasma jasno kaj je htjel reč taj jamačno novovalni, ali kuhar
u svojoj gastroenterološkoj spoznaji.
da postoji hrana sa i bez duše. da hrana imade dušu?
da nikada ne jede bez duše koja je

organ probave

ili pak, da dušu servira, kao prilog hrani.
ko salatu il krumpir.
pa ju jede.
nožem, vilicom i pristojnim se ubrusom servira

doduše, ima hrana koja je imala dušu. to je točno. i vald je hteo reč da jede samo tu hranu.

o jadna mala hrana

rododomoljubna

ja imadem radostnost u malome prstu, ja.
i to baš u malog prsta jagodici ja
a ne ispod nokta
kako bi to neki zlokobnamjernik pomislio
nokat na malome ja niti inače
ne njegujem
pa zato

al zapravo varamtese
predomislila sam se
nemam ja radostnost
u jagodici maloga niti nemaloga niti domaloga nemam ja nisam
jagodice sin
nego htjedoš riječi par riječi
rododomoljubnih
o tomu je
riječ

no jedno su njegove vlati
trave
a drugo sam ja
koja kasti ne umije ništa
o toj i takvoj
radostnosti
ja ne

osim
jučer
je bilo jučer
ili je to bilo

prekojučer

bošanski košer p oe sy

neki dan sam čitala jednog pjesnikinju. zove se, hladan među gljivama ili tako nekako. a napisao je pjesmu o kolinju i svinjskim polovicama. nešto kao kak je u svinji bio samo mrak čitavo vrijeme dok ju nisu ritualno obradili pa je ušla svjetlost u njena pluča i u srce jer da inače do tog svečanog trenutka joj je (toj svinji) svjetlost ulazila samo kroz uši i usta. bilo je još riječi o kobasama i o sazvježđu velikog medvjeda nemogu to sad prenijesti, ali bilo je riječi predivnih baš predivnih.
dopustite mi da citiram jedan stih i neka mi oprosti autor

"poslije smo ju digli na čengele i raspolutili
poznata slika, zimska idila
ostala je spojena samo dolje vrhom njuske
a majstor krivom stranom noza
vadi ledjnu mozdinu iz kicme
on je covjek koji se snalazi unutar svinje"

ljudi, susretla sam geniju!
kada smo se vozili u vlaku
svak u svojoj kompoziciji
on je gledao u ocean
i onda je reko
"to nije lijepo!"

tada sam to prvi puta razumijela