nekidansam malo čarobirala. poznajem razno. čarobiranje. recimo, ako dođem do praga sobe prije neg odsvira pjesma na radiju bit če to i to. ukoliko u roku dvajs minuta vidim čovjeka sa bradom i naočalama. to če biti takav i takav znak.

inače moram napomenuti da u varijanti praga ide i inačica zadržavanja daha ili stajanja na vrhovima prstiju. na tom istom pragu i tako sve dok ne počne druga pjesma na radiju il dok nečujem glas spikera.

neki to zovu- prisilne misli. otompotom. menije on jednom reko, daj, nemoj opet čarobirat. i tak mi je ostala ta riječ.

tako sam i neki dan. čarobirala. bila je neka emisija o kuhanju. precizno, bil je barbijeri. nesečam se teme. možda špek, grahorice, tiesto, zelen, ne, bojimse ništa ot navedenog. ( ne bojim se ).

i tako je išla ta emisija televizijska ja gledam. i več znam sve kaj bu reko. znam da bu riječi "pa ipak" ponovil najmanje pe šest puta. pa ipak...strotočkom. znam. jer uvjek tak ide. veljac.
notosadopčenijebitno.
moj je zadatak bil slijedeči. čuti i učuti riječ koju bu prvu izgovoril. neznam dal da sad velim koje su to svete riječi bile jerda nezgubim čaroliju. ja sam najime veljcu zadala dvije riječi u ravnajs.
u slobodnome prijevodu bile bito riječi evokaj sad mogu izgovorila bum. eros i tanatos.
i izvedenice. pa sad koju bu prvu izgovril tak bu bilo. palac gor ili dol. odvisno.

nakon nekog vrijemena rekoh sam sebi, prijetelju moj, al ovo je emisija o kuhanju. teško dabuju se čula ijedna od zadani. hmu. džavo mije pak govorijo, ustvari zumra, neee, odjebi s čarolijom. poništi!
i tako sam par put rekla mu da odjebe. jer da, jest o kuhanju, al veljac uviek nekaj laprda o nečijim poviestnim trenutcima, a tu se lahko najđu putnici.
i več sam uglavnom skoro zaspala kapci na pol stijega. a kad tamo čuješ veljaca:
i tako je on sjeckao kapulu do kraja svog života.

tiha jeza i u jezi hereza

tiha- voda brege dere
tiha- je tiha noč
tiha- je a potom glasnije odijeknula
tiha- č i miljenko
tiha- na škrinjarič
tiha- tiša ponajtiša
tiha- tišoj ne oprašta