golubovi

čvorak
češljugar
čuk
sjenice
omaškom
ili griješkom
danas sam pojela
malo gline

povijest znamenitoga nout-buka

 

narodil se je još o'daavno davno prije još tisučuosamstoseamdesetidruge
u prvom je izdanju bil u crnoj boji, danas neznanoj suvremenom imaocu.
sa vremenom je proizvoditelj dodao
najprije zlatovez, a potom srebrena stakalca i stranice.
a navodno se tekar kasnije netko dosjetio
da zlačahno i srebro jednostavno ne, ne. ne preljubljuju se
međusobno
pa su ukinuli zlato i uveli liturgiju tako da je
ustvari odonda ostala danas toliko prepoznatljiva
zaimača srijede
nije sasma poznato što je to točno nagnalo znamenita proizvoditelja da čitavu frontalku preslike obojadiše u prepoznatljivu
blijedo lilak
boju
ali govore da je njegova kčer ,
navodno nerođena, priča se
imala sličnu boju kože
neki tvrde da je ova boja, boja očiju njegove ljubavnice ( kasnije i supruge )
i da boja koju je posadila jest boja kojom je prvi puta
nasadila svoje, inače tamno smeđe oči
u njegovo krilo
da. povijestne su činjenice nepouzdane i naoko, ali samo na prvi pogled,
diskrepantne
jer danas nam je dobro poznato i uostalom, to je znanstveno dokazao
i jedan nobelovac:
dobitnik za polje
da je ova boja
samo izmišljaj jedne prethodne

(#"$%&*?=)

soul food

soul food

 

"nikada ne jedem hranu bez duše!"

istaknuo je izvjesnik, marin rendič, u nedeljnom jutarnjem.
i osta živ, zdrav i duševan pa odleprša na vazdalahkim nožicama u kulinarsku povijest.

hrana bez duše?

nije mi sasma jasno kaj je htjel reč taj jamačno novovalni, ali kuhar
u svojoj gastroenterološkoj spoznaji.
da postoji hrana sa i bez duše. da hrana imade dušu?
da nikada ne jede bez duše koja je

organ probave

ili pak, da dušu servira, kao prilog hrani.
ko salatu il krumpir.
pa ju jede.
nožem, vilicom i pristojnim se ubrusom servira

doduše, ima hrana koja je imala dušu. to je točno. i vald je hteo reč da jede samo tu hranu.

o jadna mala hrana

rododomoljubna

ja imadem radostnost u malome prstu, ja.
i to baš u malog prsta jagodici ja
a ne ispod nokta
kako bi to neki zlokobnamjernik pomislio
nokat na malome ja niti inače
ne njegujem
pa zato

al zapravo varamtese
predomislila sam se
nemam ja radostnost
u jagodici maloga niti nemaloga niti domaloga nemam ja nisam
jagodice sin
nego htjedoš riječi par riječi
rododomoljubnih
o tomu je
riječ

no jedno su njegove vlati
trave
a drugo sam ja
koja kasti ne umije ništa
o toj i takvoj
radostnosti
ja ne

osim
jučer
je bilo jučer
ili je to bilo

prekojučer

bošanski košer p oe sy

neki dan sam čitala jednog pjesnikinju. zove se, hladan među gljivama ili tako nekako. a napisao je pjesmu o kolinju i svinjskim polovicama. nešto kao kak je u svinji bio samo mrak čitavo vrijeme dok ju nisu ritualno obradili pa je ušla svjetlost u njena pluča i u srce jer da inače do tog svečanog trenutka joj je (toj svinji) svjetlost ulazila samo kroz uši i usta. bilo je još riječi o kobasama i o sazvježđu velikog medvjeda nemogu to sad prenijesti, ali bilo je riječi predivnih baš predivnih.
dopustite mi da citiram jedan stih i neka mi oprosti autor

"poslije smo ju digli na čengele i raspolutili
poznata slika, zimska idila
ostala je spojena samo dolje vrhom njuske
a majstor krivom stranom noza
vadi ledjnu mozdinu iz kicme
on je covjek koji se snalazi unutar svinje"

ljudi, susretla sam geniju!
kada smo se vozili u vlaku
svak u svojoj kompoziciji
on je gledao u ocean
i onda je reko
"to nije lijepo!"

tada sam to prvi puta razumijela

nekidansam malo čarobirala. poznajem razno. čarobiranje. recimo, ako dođem do praga sobe prije neg odsvira pjesma na radiju bit če to i to. ukoliko u roku dvajs minuta vidim čovjeka sa bradom i naočalama. to če biti takav i takav znak.

inače moram napomenuti da u varijanti praga ide i inačica zadržavanja daha ili stajanja na vrhovima prstiju. na tom istom pragu i tako sve dok ne počne druga pjesma na radiju il dok nečujem glas spikera.

neki to zovu- prisilne misli. otompotom. menije on jednom reko, daj, nemoj opet čarobirat. i tak mi je ostala ta riječ.

tako sam i neki dan. čarobirala. bila je neka emisija o kuhanju. precizno, bil je barbijeri. nesečam se teme. možda špek, grahorice, tiesto, zelen, ne, bojimse ništa ot navedenog. ( ne bojim se ).

i tako je išla ta emisija televizijska ja gledam. i več znam sve kaj bu reko. znam da bu riječi "pa ipak" ponovil najmanje pe šest puta. pa ipak...strotočkom. znam. jer uvjek tak ide. veljac.
notosadopčenijebitno.
moj je zadatak bil slijedeči. čuti i učuti riječ koju bu prvu izgovoril. neznam dal da sad velim koje su to svete riječi bile jerda nezgubim čaroliju. ja sam najime veljcu zadala dvije riječi u ravnajs.
u slobodnome prijevodu bile bito riječi evokaj sad mogu izgovorila bum. eros i tanatos.
i izvedenice. pa sad koju bu prvu izgovril tak bu bilo. palac gor ili dol. odvisno.

nakon nekog vrijemena rekoh sam sebi, prijetelju moj, al ovo je emisija o kuhanju. teško dabuju se čula ijedna od zadani. hmu. džavo mije pak govorijo, ustvari zumra, neee, odjebi s čarolijom. poništi!
i tako sam par put rekla mu da odjebe. jer da, jest o kuhanju, al veljac uviek nekaj laprda o nečijim poviestnim trenutcima, a tu se lahko najđu putnici.
i več sam uglavnom skoro zaspala kapci na pol stijega. a kad tamo čuješ veljaca:
i tako je on sjeckao kapulu do kraja svog života.

tiha jeza i u jezi hereza

tiha- voda brege dere
tiha- je tiha noč
tiha- je a potom glasnije odijeknula
tiha- č i miljenko
tiha- na škrinjarič
tiha- tiša ponajtiša
tiha- tišoj ne oprašta